Kvalitet i standardi

Šta je to kvalitet?

Verujem da se svi možemo složiti da se pod ovim pojmom krije veoma složena problematika i da se konačnom definisanju ovog pojma ne nazire kraj. Složenost potiče iz multidisciplinarnosti ove oblasti, koja se protokom vremena umnožava i dalje. No, kako bilo, u današnjem visokotehnološkom svetu koji nezadrživo juri napred, dostići i održati zadati nivo kvaliteta postaje apsolutni „conditio sine qua non” za svakog proizvođača koji ima nameru da traje! Da bi se na pravilan način razumeo pojam kvaliteta, kao i uvek, treba krenuti od samog početka.Tako je još dr Arman Fajgenbaum (Armand Feigenbaum), cenjeni američki stručnjak i poslovni čovek davne 1961. u svojoj studiji
„Sveobuhvatna kontrola kvaliteta” definisao evolutivni tok kontrole kvaliteta kroz pet razvojnih faza.
I faza – u kojoj je funkciju kontrole kvaliteta obavljao sam radnik-proizvođač;
II faza – gde sa povećanjem obima proizvodnje dolazi do pojave nadzornika, koji su, pored ostalog, kontrolisali i kvalitet proizvoda, uglavnom vizuelnim putem;
III faza – pojavom masovne proizvodnje dolazi do potrebe za uspostavljanjem organizovane tehničke kontrole kvaliteta. U ovoj fazi se započinje i sa aktivnostima na uspostavljanju standarda i to ne samo za proizvode već i za tehnološki proces;
IV faza – krakteriše se uvođenjem statističkog praćenja kvaliteta; i na kraju
V faza – predstavlja integraciju sveobuhvatnog kvaliteta, dakle ne samo tzv. tehničkog kvaliteta već i brojnih drugih činilaca kvaliteta kao što su atratktivan dizajn, kvalitetno i praktično pakovanje, prilagođenost navikama potrošača, podesnost za prodaju u savremenim uslovima itd. Što se podele unutar same kontrole kvaliteta tiče, pored ostalog ona može biti prema fazama tehnološkog procesa kada govorimo o ulaznoj, procesnoj i finalnoj kontroli kvaliteta, kao i prema broju, odnosno kvalitativnim karakteristikama proizvoda.

Iz navedenog lako je zaključiti da je za ocenu kvaliteta nekog proizvoda potrebno pre svega definisati kvalitet određenog proizvoda tako da on poseduje takve karakteristike koje će ga činiti više ili manje prihvatljivim za zadovoljenje potreba krajnjeg korisnika. Karakteristike koje su od značaja za proizvod / korisnika mogu biti nazvane karakteristikom kvaliteta tog proizvoda i biti definisane na primer kroz hemijski sastav, određene dimenzije, rok trajanja, čulna svojstva (miris, ukus, osećaj itd.), pouzdanost i slično. U ovom složenom procesu obezbeđivanja kvaliteta veoma važnu ulogu imaju i standardi koje donose brojne međunarodne stručne organizacije za razvoj i publikovanje standarda i koje su nezaobilazni činilac sadašnjeg i budućeg razvoja naše civilizacije. Standardi obezbeđuju željene karakteristike bilo da su usko specijalizovani za određeni proizvod, materijal ili proces ili pak da se radi o generičkim standardima upravljanja sistemima tzv. opštim standardima kao što su to npr. ISO 9001 (sistem upravljanja kvalitetom) i ISO 14001 (sistem upravljanja životnom sredinom). Kod nas, kao uostalom i u celoj Evropi, najviše se primenjuju ISO standardi
(„International Organization for Standardization”). Ova organizacija ima sedište u Ženevi, u Švajcarskoj i predstavlja nezavisnu međunarodnu organizaciju koju čini čak 165 nacionalnih tela za standardizaciju.

„Institut za standardizaciju Srbije” je takođe član ove važne organizacije i zadužen je da na teritoriji Srbije sprovodi čitav niz aktivnosti koje imaju za cilj da, pored ostalog, implementiraju i usaglase srpske sa evropskim i međunarodnim standardima. Pomenula bih i još neke važne organizacije iz ove oblasti kao što su to ASTM International, ranije poznat kao Američko društvo za ispitivanje materijala, a danas kao Međunarodna organizacija za standardizaciju sa sedištem u USA kao i GOST tj. ruska organizacija za standardizaciju.

Od standarda koji se koriste na polju kvaliteta pšeničnog brašna pomenula bih i francuske standarde AFNOR (Francusko udruženje za standardizaciju) s obzirom na ulogu ove zemlje u proizvodnji žitarica i uopšte standardizaciji i nivou kvaliteta pšeničnih proizvoda.
Na kraju, na osnovu mog, još malo pa 30-godišnjeg iskustva u prodaji opreme za kontrolu kvaliteta smatram da je srpska industrija prilično aktivna u ovom važnom, dinamičnom procesu standardizacije i kvaliteta uopšte.

magazin Pekar&Poslastičar broj 33, jun/jul 2021.

Pogledaj i ostale članke iz kategorije reč stručnjaka