I tradicija i novi trendovi

Šta je to što jednu zanatsku pekaru, oformljenu početkom devedesetih godina, koja je na rafovima tada imala hleb, burek i kifle, razvije do brenda sa sedam prodajnih mesta i sopstvenim proizvodnim pogonom? Vlasnica pekara Ema, Slađana Stojković kaže: upornost i ljubav prema ovom zanatu. Prvo je Slađanin otac otvorio pekaru Mića, sada već davne 1993. u Kučevu, pa zatim 1996. u Velikom Gradištu. Od 2004. ćerka sa porodicom preuzima biznis i naziv pekare menja u današnji: Ema. Kako se uvećavao broj lokala – dva na Srebrnom jezeru, pa 2012. još jedan, veći i moderniji u Velikom Gradištu, a nakon proširivanja proizvodnog pogona 2016. godine i radnje u Požarevcu, Bradarcu i Golupcu – širi se i asortiman proizvoda. Asortiman „u trendu” Slađanine dve starije ćerke, Emilija i Sofija u velikoj meri doprinose da se porodična manufaktura razvija i asortiman bude, kako one kažu, „u trendu”. Pomažu im i mlađa ćerka Jefimija i sin Nikola – sa svojih deset, odnosno devet godina, oni su ove sezone, između ostalog, bili zaslužni za dobar promet italijanskog gelata u lokalima na Srebrnom jezeru.

Ono što naše tri sagovornice ističu kroz razgovor koji smo vodili u jednom od centralnih lokala u Velikom Gradištu jeste rad u smenama od 24 sata i uvek svež proizvod. „Trebalo je puno strpljenja i vere u sebe i svoju porodicu da kultivišemo klijentelu i zauzmemo ovo mesto koje danas imamo u našem gradu. Nisu mi mušterije u početku verovale da se proizvodi koji ostanu na rafovima uveče bacaju, ali su se vremenom uverili u našu želju da uspostavimo standarde na koje do tada nisu nailazili. Proizvodnja u našem pogonu, uz implementiranje HACCP standarda, radi 24 sata, i uz vrhunske sirovine i smeše, garantujemo stabilan kvalitet,” sa ponosom ističe Slađana.

Sve na jednom mestu
Proizvodi se uglavnom izrađuju u centralnom pogonu, a neki se peku i u samim lokalima, da bi vrući stigli do kupaca. Hlebovi, lisnata peciva, burek (klasični, sa sir i mesom, ali i pica burek, sa spanaćem i sirom, ili sa pečenicom i kajmakom), pite (sa sirom, mesom, krompirom i pečurkama), zatim veliki izbor sendviča, koji se stalno inovira… Tu su i slatka peciva, ručno rađene kiflice koje mirišu na bakinu kuhinju, ali su od samog početka bili odlučni da se ne prelazi na mašinsku proizvodnju. Zanatski pristup imaju nameru da zadrže i tako podrže, jer smatraju da je to jedini zalog kvaliteta kakav one žele.

„Ovde su ljudi i dalje u velikoj okrenuti tradicionalnim ukusima, i naša želja da pratimo njihove zahteve. Naravno, uvođenjem npr. hrono hlebova i peciva, kao i vakumiranih pakovanja ili mašina za rezanje hleba, te se navike i ukusi lagano menjaju, ali zanatski pristup ostaje. Time se čuva tradicija podiže kvalitet,” podvlači Slađana.

„Majka je ta koja diktira dinamiku promena, ulaganja, uvođenja prvih proizoizvvoda. Postigli smo takav tempo da sada najmanje jednom mesečno imamo u vitrinama ili na policama nešto novo. Mušterije to od nas već i očekuju”, kaže nam Emilija i dodaje kako je pored organizacije, majka zadužadužena i za kreaciju – njena je „poslednja„ kada se proizvod pušta u prodaju, ali vrlo rado usvaja savete koje dobija od ćerki.

Pored pomenutih kiflica, slatki program podrazumeva i torte i kolače, a od ove sezone Slađana ima u ponudi tradicionalne specijalitete Orijenta: rahatlokum, baklave, kadaif, slatki đevreci i ostale poznate i nepoznate turske delicije sada su dostupne u svim Ema pekarama – poslastičarnicama. Na pitanje da li ih je razmišljanje o širenju asortimana odvelo u pravcu kuvane hrane, što je trenutno trend u svetu, a sve više i kod nas, spremno odgovaraju da su one ketering odavno uvele u ponudu, posebno u lokalima na Srebrnom jezeru. „Da, klasičan doručak ili švedski sto za ručak uveli smo kao ponudu ka trećim licima, tj. na bazi klasičnog naručivanja za slavlja, ali se ispostavilo da je ta vrsta obroka vrlo zgodna i praktična u turističkim mestima, pa je postala deo asortimana u našim objektima na jezeru. Tako su se mantije, na primer, jedan od proizvoda koji je od ovog leta u ponudi, odlično uklopile i u meni za ručak.” Iz bogate ponude naša sagovornica izdvaja i predjela: mini tortice, rolate, minjone… a ponosna je,
kaže, i na poseban način serviranja na drvenim daskama, što je vrlo brzo postalo znak raspoznavanja i neka vrsta njenog brenda.
Tu su, naravno i posni programi, u standardnoj ponudi, a pojačano u vreme postova i verskih praznika.

Poverenje kao najbolja preporuka
Ako se složimo da je marketing baziran na preporuci iz ličnog iskustva i dalje nešto što najlakše prihvatamo, onda za pekare Ema nema konkurencije na lokalu. „Kvalitet vraća kupca”, kaže nam Emilija i dodaje da pored stalnih kupaca imaju i zavidnu posetu na Fejsbuku i Instagram stranici, što znači da se klijentela obnavlja i da imaju kupce i među mladom populacijom. „Moguće je da je tome, pored kvaliteta, doprinelo i uvođenje kafe za poneti, limunade, kao i vitrina bogatih kolačima i tortama ili sladoled, jer kada posle 11.00 prođe ona standardna poseta kupaca koji dolaze zbog peciva, ostatak dana nas više posećuju mlađi potrošači. Drago nam je što smo primetili da su oni podržali i neke humanitarne akcije koje smo vodili, i da ćemo zajedno i dalje kreirati atmosferu u našim pekarama, koja odražava i stil života budućnosti.” Slađana nam otkriva da je srećna jer već zna da se tradicija u njenoj kući nastavlja: „Ema” sasvim izvesno ostaje u rukama njene ćerke Eme, koja opet može da računa na svesrdnu pomoć sestara i brata.

„Dobar tim je presudan za kvalitet proizvodnje i razvoj jednog preduzeća. Veliki deo zaposlenih sa nama je od početka. Bili su uz mene u teškim trenucima, kada sam izgubila supruga, i svakako nose veliki deo zasluga za naš uspeh. Kada se radi, nema gazda i radnika – gleda se samo kako da što bolje izvedemo ono što je deo posla svakog od nas. Bez poštovanja i uzajamne podrške, takva atmosfera u kolektivu ne bi bila moguća.” Ovim Slađaninim rečima zaključujemo posetu porodici Stojković, još jednoj oglednoj kući pekarskog i poslastičarskog zanata, koju je naša redakcija sa zadovoljstvom upoznala.

Piše: Jasna Žarković, magazin Pekar&Poslastičar broj 35, oktobar/novembar 2021.

Pogledaj i ostale članke iz kategorije predstavljamo