Kako je diplomirani inženjer voćarstva pronašao sebe u svetu hleba od kiselog testa i zašto je tradicija izvor inspiracije i planova za budućnost – u razgovoru s Nedom Stojnić.
Čuvanje tradicije
Na samom početku razgovora, naša sagovornica otkriva kako je ušla u sourdough svet: „Moja ljubav prema kiselom testu nije počela onda kada sam napravila svoj prvi starter. Počela je mnogo ranije – uz miris domaćeg hleba koje su mesile moja mama i baba. Testo volim od kada znam za sebe, volim da ga jedem, da ga dodirujem, da posmatram kako od brašna i vode nastaje nešto živo. Volim tradiciju koju donosi domaći hleb i onu posebnu toplinu koju nijedan kupovni hleb ne može da zameni. Valjda je to oduvek bilo zapisano u meni. Sećanje na brašnjave ruke, testo koje raste prekriveno krpom i miris tek ispečenog hleba oduvek su stvarali osećaj doma, sigurnosti i pripadnosti. Kada sam otkrila divlje kvasce i prirodnu fermentaciju, nisam imala osećaj da sam našla nešto novo nego da sam se vratila nečemu što mi je oduvek pripadalo. Onda se probudila i želja da to podelim sa drugima. U više navrata sam na svom profilu objavljivala snimke u kojima ističem porodicu i vrednost tradicije, ukoliko se ona čuva. A poruka koju tako šaljem glasi: budimo ćerke, žene, majke i bake koje će sačuvati toplinu svoga doma.”

U svetu „sourdough“ tajni
„Kvasci divljaju ako im stavite integralno brašno”, priča nam Neda „i tu kreće moje istraživanje. Počinjem da isprobavam različita brašna, različite načine hranjenja startera. Pratim koliko se brzo razmnožavaju kvasci, koliko brzo raste kiselina u starteru, koliko drži CO2 i kakve sve hlebove mogu da dobijem. Provodila sam dane i dane evidentirajući svaku promenu u hlebu i kvascu. Koristila sam više vrsta brašna za starter, koji sam hranila na isti način, na identičnoj temperaturi, za isto vreme razmnožavanja kultura, različitih mikrobioma i sve uradno evidentirala. Ali, tu se priča ne zavšava, nego zapravo tek počinje, s nadom da ću uskoro otvoriti mikropekaru u okviru svog domaćinstva i prodavati pravi domaći hleb. Taj put je jednako zahtevan, kao i onaj s fermentacijom o kojoj sam pričala. Moji pratioci na Instagramu tu su kao najveća podrška, od početka mog rada. Motivisali su i indirektno podržavali objave kojima sam nagoveštavala da radim na projektu otvaranja mikropekare. Objavljivanjem snimaka o procesu pravljenja kiselog testa, delili smo znanje i iskustvo. Ponosna sam što me je toliko žena zapratilo i što mi veruju”, zaključuje Neda.

Iskustvo u Pizzagramu
Neda svoju priču nastavlja opisom iskustva koje je stekla u Pizzagramu: „Bila sam te 2019. godine menadžer u Pizzagramu. Lokal je radio svega nekoliko meseci. Bili smo novi u tom kraju i kuhinja je jedva postizala da izbaci sve porudžbine. Zatim se desio jedan neprijatan momenat: ostajem bez pica majstora usred smene. Gledala sam kako se radi u Pizzagramu, razvlačila testo ali i vodila smenu i izbacila toliku količinu pica koliku nisam nikada u životu. Moje znanje je do tog momenta bilo samo igranje u brašnu, a da toga nisam bila svesna. To vatreno krštenje me je prekrstilo u majstora. Nije to uticalo na buđenje ljubavi prema testu, koje je već postojalo, ali jeste na deljenje svog rada u kuhinji na društvenim mrežama. Krenula sam da pravim nove ukuse, objavljujem različite pice i to je donelo veliku vidljivost.”

Vinograd iz inata
Naša sagovronica je diplomirani inženjer voćarstva od 2015. godine, kada i kreće u potragu za poslom u struci: „Ponude koje su u tom trenutku postojale podrazumevale su vrlo niske plate za veliki rad: zasadi od preko 20 hektara kojima je trebao inženjer i neko ko organizuje svaki segment proizvodnje – rezidbu, obradu zemljišta, organizaciju radnika, planiranje vremena rezidbe, korišćenje preparata itd. Inat je bio i ostao moja najveća vrlina, koja mi je u životu donela samo dobre stvari. Odlučim da nađem posao i sa suprugom ulažem u sopstveni vinograd. Taj posao je bio upravo u Pizzagramu, na poziciji prodaje. Naš vinograd se prostire na hektar površine – 60% čini sorta muskat hamburg, a po 20% sovinjon beli i burgundac crni. Ukupno 3400 sadnica su naše ruke posadile, pored svake pobole kolje, svaku formirale u uzgojni oblik. Težak ali lep posao. Postoji želja da se jednog dana registruje destilerija i proizvodi rakija i vino a sve stečeno znanje primenjuje i usavršava kako bi proizvod našao svoje mesto na polici”, najavljuje Nada.

Planovi za budućnost
Naša sagovornica u budućnosti svoju ulogu vidi i u buđenju svesti žena „da bez nas nema doma, nema porodice i nema tradicije”:„Drago mi je ako sam uspela da nagovorim bar mali broj žena da im hleb zamiriše ranom zorom.” Nada planira i pokretanje proizvodnje visokokvalitetnog hleba, kao i proizvodnje suvog startera. „Volela bih da se sve više pokreću mikroproizvodnje, jer verujem da samo tako može da se održi kvalitet proizvoda. Tome treba dodati i podizanje svesti o kvalitetnom domaćem brašnu, kao i promovisanje mlinova u Srbiji.”



Piše: Jasna Žarković, magazin Pekar&Poslastičar broj 65, oktobar/novembar 2026.
Foto: Neda Stojnić
