Jedan od retkih zanatskih pekarskih lanaca u Srbiji danas ima svojih 6 lokala u Beogradu. Ovaj porodični posao, sa mnogo ljubavi,
kreativnosti i ulaganja, uspešno vodi bračni par koji nije iz pekarske struke.

Prva pekara Lulu otvorena je 2011.godine na vrhu Banovog brda u Beogradu. Kao prava zanatska, ali I jedina pekara u tom kraju, izgradila jesvoje verne mušterije. Kroz dve godineotvaraju drugu, zatim treću, ali sadobe u najprometnijoj ulici ovog kraja, Požeškoj, da bi do 2018. godine počele sa radom nove pekare na Senjaku,Vračaru i u strogom centru Beograda,na uglu Makedonske i Braće Jugovića.Iako su njeni vlasnici Tamara i Branislav Đurić IT stručnjaci sadugogodišnjim iskustvom u tojbranši, Lulu je prava porodičnapekara. Pre osam godina promenilisu svoju delatnost i potpuno sepredali zanatskom pekarstvu.
Svako je donekle zadužen za svoj deo posla; Tamara je zaljubljenik u pravljenje pekarskih i poslastičarskih kreacija, Branislav vodi posao i nabavku, a zajedno odlučuju o svim bitnim aspektima poslovanja.
.
Obavezno burek, ali i kiselo testo

Asortiman pekare Lulu je prilično raznovrstan. Inspirisani raznim vrstama hleba i peciva iz celog sveta, njeni vlasnici smatraju da I našim sugrađanima treba ponuditi bogatiji izbor. Često idu na evropske i svetske sajmove i studijska putovanja sa kojih donose nove ideje, ali svoje proizvode prilagođavaju ukusima domaćih potrošača. Tako imaju hleb od kiselog testa, beskvasni, od celog zrna, ražani, sa speltom, heljdom, obogaćeni raznim začinima i dr. Ponuda peciva i poslastica ima klasične proizvode kao što su kifle, pite, pogačice sa čvarcima, burek, mini pice, žito, čokoladne torte, ali je često dopunjuju novitetima kao što su brioši, mafini, razni musevi, čokoladne bombice, američke pite i dr.
Koliko su sirovine važne u vašem poslovanju?

B.Đ: Kada su u pitanju sirovine, tu ne pravimo kompromis. Trudimo se da izaberemo najbolji kvalitet koji se može naći na našem tržištu. Biramo dobavljače sa kojima radimo, vrlo smo rigorozni u vezi sa tim. Za sve sirovinepostoji ponuda, osim za brašno. Zbog kvaliteta brašna smo ograničeni,odnosno zbog toga što kod nas još uvek nema gradacije brašna po kvalitetu. Ove godine biće posebno teško, zbog toga što je kvalitet pšenice veoma loš.
Nedavno ste otvorili nov pogon?
B.Đ: U septembru 2017. godine smo centralizovali proizvodnju. To je bio naš najveći poduhvat i prekretnica u našem poslovanju. Otvorili smo nov pogon koji je građen tako što su poštovani svi standardi. Ima oko 600m2 i predstavlja jednu od većih privatnih proizvodnji u Beogradu koja ima svoja prodajna mesta. Sada snabdevamo naših šest lokala, a kapacitet naše proizvodnje u ovom pogonu je oko 12 lokala.
Kako birate poziciju za svoje lokale?
B.Đ: Prve pekare smo birali tako da budu u blizini jedna drugoj. Za razliku od perioda od pre sedam godina, danas je teško naći dobru lokaciju. Mi stalno pratimo, imamo svoje parametre za izbor lokacija.
Kada nađemo lokal, posmatramo ga neko vreme, raspitujemo se kod komšija, prijatelja, sve dok se možda ne odlučimo baš za taj. Kada imate šest lokala kao što mi imamo, ako izaberete pogrešan lokal, to bi moglo da nas mnogo košta. Takođe, kada gledate u odnosu na potrošače, postoje dve koncepcije. Jedna su potrošači prolaznici, a druga potrošači rezidenti. Ovi drugi, rezidenti, bolji su, imaju veću lojalnost, lokal prepoznaju kao komšijsku priču, kupuju sa više emocija, prave nešto veće račune jer kupuju za celu porodicu. Međutim, lokale na takvom mestu bi svi želeli da imaju.

Koliko imate zaposlenih i da li je teško pronaći dobre pekare?
B.Đ: Mi sada imamo 95 zaposlenih radnika. Svi su prijavljeni za stalno i skoro svi zaposleni su sa nama od prvog dana. Trudimo se da imamo lični, dobar odnos sa njima. Smatramo da je to u našem poslu veoma važno. Mnogo se bavimo zaposlenima. Ulažemo puno truda u njihov izbor, obučavanje i usavršavanje. Jedini i sve veći problem je naći dobrog pekara.
: Rebrendirali ste svoje radnje pre dve godine. Koliko je to danas važno?
B.Đ: Držimo se naše početne ideje da se bavimo zanatskim pekarstvom i poslastičarstvom i zbog toga su naši planovi i ambicije ograničeni. Mislimo da za to postoji tržište u Beogradu. Zato smo i brendirali naše proizvode. Pratili smo naše potrošače, aktivni smo na društvenim mrežama, gledali smo da dizajniramo lokale u kombinaciji industrijskog i rustičnog stila i vidimo da im se to dopalo.
Da li ćete proširivati svoj pekarski lanac?
B.Đ: Naš koncept ne može da funkcioniše sa previše lokala, jer to podrazumeva masovnu proizvodnju i ogromnu logistiku koja ne može da se pomiri sa zanatskim pristupom pekarstvu koji mi negujemo. Mi smatramo da možemo da imamo ukupno osam do deset lokala, što bi podrazumevalo još po jedan na Novom Beogradu i u Zemunu.
Kakav uticaj na vas i na ostale male pekare ima razvoj pekarskog segmenta u trgovinskim lancima?
B.Đ: Kada je hleb u pitanju, veliki trgovinski lanci su nam konkurencija. Oni se bore za svoju poziciju na tržištu. Hleb ima veliku emotivnu težinu. Stručnjaci u trgovinskim lancima to znaju i mnogo su radili
na razvoju koncepta pekare u svojim objektima. Konkurencija ovih marketa u celom regionu je već uticala na zatvaranje tih malih radnji. To je slučaj naročito u Sloveniji, u kojoj, recimo, u jednom od Merkatorovih objekata postoji pekara u sred radnje, otvorenog tipa, u kojoj vidite pekare koji pripremaju hleb i peciva. To je doživljaj koji ima jak uticaj na kupce.
Šta očekujete da će se desiti dolaskom Lidla u Srbiju?
Lidl je obogatio pekarama svoje radnje, prosto zato da bi imali i tu vrstu ponude koja je posebno interesantno koncipirana samoposluživanjem peciva. Otvaranjem svojih lokala kod nas, sigurno će dodatno poremetiti naše tržište. Imam utisak da će za pet do deset godina veliki trgovinski lanci sa svojim pekarama uticati na zatvaranje malih pekara koje nemaju izgrađen neki svoj koncept.
Da li trgovinske lance vidite kao konkurenciju?
B.Đ: Imamo utisak da oni podižu standarde u pekarskom segmentu, pa samim tim moramo i mi da podižemo svoje standarde i da se tako borimo za opstanak na tržištu. Naši proizvodi su zanatski pravljeni, pa imaju duži rok trajanja, a i mi stalno inoviramo i dopunjavamo svoj asortiman. Mislim da će se lanci poput Lidla i ostalih, iznenaditi zbog navika naših potrošača. Kod nas je i dalje beli hleb sinonim za hleb.
Piše: Irina Maksimović, Pekar & Poslastičar Broj 17, avgust/septembar 2018